«Deset godina sam te vukao kao teret na leđima. Dosta je.» — ogorčeno je izgovorio Viktor u sudskom hodniku pred svedocima

Ona hrabro ustaje, njegov ponos je licemeran.
Priče

Nisu godinama bili u kontaktu.

Nasledstvo? Sve je to zvučalo kao nečija zabuna.

Ipak, već sat vremena kasnije Dunja Ilić sedela je u kancelariji notara. Preko puta nje, za masivnim stolom, stariji čovek sa tankim naočarima pažljivo je poređao papire i pročistio grlo.

— Borislav Hadžić nije imao potomke. Supruga mu je preminula pre mnogo godina. Po očevoj liniji vi ste mu najbliži i jedini zakonski naslednik. Ostavio vam je trosoban stan u centru Kragujevca, vikendicu sa placem u prigradskom naselju i novac na bankovnom računu. Ukupna vrednost imovine procenjena je na oko petnaest miliona dinara.

Dunja je ostala bez daha.

— Molim? Koliko ste rekli?

— Petnaest miliona dinara, uz nepokretnosti — ponovio je mirno, gurajući ka njoj testament. — Vaše ime je jasno navedeno. Imate rok od šest meseci da formalno prihvatite nasledstvo, ali savetujem da postupak pokrenete odmah.

— Da li je moguće da je sve to… zaista moje?

— U potpunosti. Dokumentacija je uredna.

Iz kancelarije je izašla kao u bunilu. Prešla je ulicu gotovo mehanički i sela u prvi kafić na koji je naišla. Naručila je kafu s mlekom, ali je jedva dotakla šolju. Prsti su joj podrhtavali, misli su se sudarale.

Petnaest miliona. Stan. Vikendica.

Pre samo sat vremena bila je „siromašna“ žena koju je bivši muž javno ponižavao. A sada je raspolagala sumom o kojoj je Viktor Podunavac mogao samo da nagađa.

Telefon joj je zatreperio. Poruka od Lare Aleksić:

„Kako je prošlo? Diši. Ako treba, dolazi kod mene.“

Dunja je otkucala odgovor:

„Sve je u redu. Ispričaću ti uživo. Ni sama još ne shvatam šta se dešava.“

Narednih dana sve je bilo kao u ubrzanom filmu. U roku od nedelju dana završila je proceduru i zvanično postala vlasnica imovine. Preuzela je ključeve stana, aktivirala račun u banci i otišla da pogleda vikendicu.

Kuća je bila stara, ali čvrsta, sa velikim tremom i voćnjakom iza nje. Plac uredan, trava pokošena, stabla jabuka orezana. Mogla je da je proda i dodatno uveća novac. Ali nije.

Odlučila je da je zadrži.

To mesto ju je podsećalo na detinjstvo, na bakine priče i letnje raspuste. Miris jabuka i pokošene trave, tišina bez gradske buke — tu je nalazila mir koji joj je nedostajao.

U međuvremenu je iznajmila prostran stan nadomak centra — svetao, sa visokim plafonima i velikim prozorima. Kupila je profesionalni foto-aparat o kakvom je godinama maštala i upisala kurs studijske fotografije. Po prvi put je imala osećaj da ulaže u sebe, a ne da preživljava.

O svemu je ćutala. Nikome nije pominjala nasledstvo, osim Lari.

— Dunja, pa ti si sada bogata! — uzviknula je Lara kad je čula iznos. — Možeš da otvoriš sopstveni studio!

— Polako — nasmejala se Dunja. — Prvo da naučim sve kako treba. Ima vremena.

Ali mir nije dugo trajao.

Dve nedelje nakon razvoda zazvonio joj je telefon. Na ekranu je pisalo: Viktor.

— Dunja, zdravo — glas mu je bio neobično blag. — Kako si? Razmišljao sam… možda smo prenaglili sa razvodom.

— Šta tačno misliš pod tim? — upitala je hladno.

— Možda smo mogli još da razgovaramo. Sećam se lepih dana. Shvatio sam da sam pogrešio.

— Na sudu si me nazvao bednicom pred svima.

— Bio sam besan. Izvinjavam se. Stvarno. Hajde da se nađemo i smireno porazgovaramo?

— Nemam o čemu s tobom da pričam.

— Nedostaješ mi. Daj nam još jednu šansu.

Prekinula je vezu.

Naredna tri dana nije odustajao. Zvao je, slao poruke, pokušavao da je pronađe preko Lare — koja ga je bez mnogo ceremonije oterala sa vrata. Na staru adresu, gde Dunja više nije stanovala, stizali su buketi cveća.

Onda je utihnuo. Dunja je pomislila da je konačno shvatio.

Međutim, mesec dana kasnije ponovo se pojavio. Ovog puta ne sam — već u pratnji advokata. Podneo je tužbu sudu.

Zahtev: podela imovine koju je Dunja stekla nakon razvoda, uz obrazloženje da je „nasledstvo rezultat zajedničkih napora tokom braka“.

Čitala je podnesak nekoliko puta, ne verujući svojim očima.

Tražio je polovinu stana, polovinu novca, polovinu vikendice. U obrazloženju je naveo da joj je pružao „moralnu i materijalnu podršku“, zahvaljujući kojoj je, navodno, održavala rodbinske odnose.

Lara je zgrabila papire i tresnula ih o sto.

— Taj čovek je potpuno izgubio razum!

Nastavak članka

Doživljaji