Milica je stajala nasred dnevne sobe svog stana i posmatrala muža kao da pred njom više nije čovek za koga se udala, već potpuni stranac. Pre samo godinu dana potpisali su u opštini, tiho i bez velike proslave, tek pošto je prošao pristojan period od smrti njene majke. Nikola joj je tada delovao čvrsto, pouzdano, kao neko kome može da poveruje. O prevari, o drugoj ženi, nije bilo ni govora — bar je Milica tako mislila. A sada je stajao ispred nje sa licem čoveka koji je došao da naplati tuđi dug.
Novac je, izgleda, umeo da ogoli ljude bolje nego bilo šta drugo. Stan koji joj je ostavila majka, kuća nadomak grada nasleđena od pradede — sve je to odjednom postalo izuzetno zanimljivo njegovoj majci i celoj njenoj familiji. U njihovim očima supruga više nije bila osoba, nego prilika. Izvor koristi. A muž se pretvorio u sredstvo kojim će je pritisnuti. Iza Nikole se, kao senka, nazirala njegova sestra Tamara, a po njenom oštrom, grabljivom pogledu Milici je odmah bilo jasno da ovaj dolazak nije slučajan.
— Ovako ćemo — započeo je Nikola bez ikakvog uvoda. — Kuću nećeš prodavati. Majka će se preseliti tamo i kraj priče. Dosta je bilo tvog izmotavanja.
Milica je polako nakrivila glavu.
— Baš zanimljivo. Samo mi reci, kada sam ja tačno pristala na taj sjajni plan?

— Niko te i ne pita da pristaneš — ubacila se Tamara. — Samo ti se saopštava kako će biti. Normalan čovek pomaže porodici, ne steže sve samo za sebe.
— Divno — Milica se osmehnula tanko. — Normalan čovek, kažeš? Koliko znam, normalni ljudi prvo pitaju vlasnika pre nego što počnu da raspolažu njegovom imovinom. Ili kod vas to ne važi?
Tamara je pocrvenela i nervozno cimnula ramenom.
— Šta se sad praviš važna? Kuća ionako zvrji prazna! Šta te briga ko će tamo da živi?
— Briga me i te kako, draga. Ako je prazna, to je moja stvar. Ako neko u njoj živi, opet je moja stvar. Zato što je kuća moja. Je l’ to baš toliko teško za razumevanje?
Nikola je napravio korak ka njoj.
— Prestani da glumiš pametnicu! Majka je ceo život rintala, zaslužila je pristojnu starost. A ti sediš ovde na dve nekretnine i ponašaš se kao škrtica!
Milica je samo podigla obrvu.
— Rintala je, kažeš? Odlično. Onda mi reci, Nikola, dok se tvoja majka toliko mučila, da li je ostavila makar neku ušteđevinu?
