«Daj napusti taj posao već jednom…» — rekao je s prekorom Miloš

Tužno je kad sumnja polako razara sve.
Priče

Takva nežna, gipka, a koža joj kao svila, a obline… Miloš je gubio glavu zbog svoje žene, toliko mu je bila lepa.

Ali odjednom ga je oblio hladan znoj — na trenutak ju je zamislio s nekim drugim! Oterao je te podmukle misli, ali ih nije mogao sasvim isterati — kakva ga to opsesija snašla!

Ujutru je Marija u kućnom ogrtaču kuvala kafu i pekla sirnike — bio je neradni dan. Zatim se privila uz Miloša i šapnula: — Bilo je prosto fantastično! Ti si najbolji!

Odmah se raznežio, uvek je tako delovala na njega.

Ali malo kasnije opet mu se javila tupa misao — Šta znači najbolji? U poređenju s kim?

— Miloše, očešljaj Saru i veži joj kosu — spremali su se da zajedno izađu u šetnju, a Marija im peglala majice.

Miloš je češljao gustu kosu svoje omiljene ćerkice. A Sara nije prestajala da brblja: — Taaata, hoćemo li da se vozimo na ringišpilu? A na čamcima? A hoćemo li kupiti sladoled?…

Miloš joj očešljao kosu, skinuo sa češlja nekoliko prikačenih riđih vlasi i… stavio ih u džep.

Misao još nije bila sasvim oblikovana, ali ljudi rade testove. Dokle više da se muči s tim sumnjama? Prokleta ljubomora… da bar Marija nije tako lepa i privlačna…

Ali onda to više ne bi bila ona! Nedelju dana kasnije odlučili su da svi zajedno posete roditelje Miloša.

Svekrva je mnogo volela Mariju, poznavala ju je još iz školskih dana. Uvek bi govorila kako bez Marije Miloš verovatno ne bi završio tehničku školu i ko zna šta bi bilo s njim!

— Marija ima jako dobar uticaj na tebe, sine moj, imao si sreće što se udala za tebe! — govorila bi njegova majka, a Miloš bi negodovao:

— A ko kaže da ona ima više sreće?

— Upravo tako, Radmila! Ja bez Miloša ne bih ni završila školu i mogla sam svakakve gluposti napraviti — smejala se Marija. — A zajedno smo kao stena jedno za drugo. S Milošem nikad neću propasti; on mi je jak i pametan!

Roditelji su im se uvek radovali kada dođu.

Mama Aleksandra ga ugleda pa reče: — Pa ti ćeš uskoro baku prerasti! Gledaću te odozdo naviše!

A otac svoju omiljenu unuku podiže u naručje: — Hajde dođi kod deke, sunce moje! Kakvo nam to zlato stiglo kod deke! Hoćeš li mi recitovati pesmice? Koje ste učili u vrtiću?

Nastavak članka

Doživljaji