«Ako ne poletiš – računaj da smo raskinuli» — hladno je zapretio Miloš kad je Ivana odbila da ostavi Ljubicu i ode na odmor

Zaslužila je toplu, neočekivanu nadu.
Priče

Mesto je bilo u kupeu. Na donjoj klupi. Ivana nije proverila: zašto je čovek pristao? Zar mu je David ponudio novac? Nije li to čudno za njega…

– Dobar dan – reče tiho Ivana. – Rekli su mi da ste pristali da se zamenimo…

– Da, stvari sam već spakovao, sad ću. Sa kondukterima sam već dogovorio, sve je u redu.

– A jeste li sigurni… – počela je Ivana, ali ju je muškarac prekinuo.

– Znate, takvog gada kao vaš bivši treba naučiti pameti. Ide okolo i kuka: pomozite, bivša me ne ostavlja na miru, proganja me… Kome treba takav crv? Smestite se slobodno, draga moja, a ja ću mu već srediti lep život.

Ivana se čak i osmehnula prvi put posle dva dana. Zar stvarno postoje takvi muškarci? Spremni da pomognu i zauzmu se za nepoznatu ženu? Izgleda da je iz neke druge generacije – bio je očigledno stariji, sasvim sed.

Do Ljubice je stigla udobno. Deca su joj slala izveštaje, snimke i glasovne poruke, Dragica se takođe javljala: Ljubica je u bolnici, pripremaju je za operaciju. Miloš joj čak napisao da je sleteo i da mu je sve u redu. Ivana nije odgovorila – bila je mnogo povređena.

Kad se približavala gradu gde treba da siđe, pomislila je kako bi trebalo nekako da zahvali tom dobrom čoveku – ali kako? Neće valjda novac da mu nudi? Mogla bi prići i pitati ga nešto, ali pred Davidom i njegovom Tarom… E pa ne! Ivana nije navikla da bude nezahvalna, ali ovde stvarno nije imala izbora.

Na kraju su ipak odlučili da Ljubicu operišu. Ivana se zahvalila Dragici na pomoći: ona nije htela novac, pa joj Ivana kupi skupe bombonjere i ogromnu kutiju kafe.

– Ma hajde molim te! Šta sam ja – nisam valjda čovek? Ljudi treba jedni drugima da pomažu. A ti kako si? Još nisi ponovo stala na ludi kamen?

– Kakvo udavanje s dvoje dece, Dragice? Dosta mi je bilo tog braka jednom – više ne želim! Eto upoznala sam jednog čoveka sad pa on…

Podelila joj svoju priču. Dragica uzdahnula nekoliko puta naravno, ali na kraju rekla:

– Ti nemoj tako pričati, Ivana! Možda se još pomirite!

Povratnu kartu Ivana nije uzela jer nije znala koliko će morati ostati ovde. I dobro što nije: Ljubicu su operisali i dokle god leži u bolnici sve ide kako treba – uskoro su obećali otpustiti je kući. Ali kako će sama sa nogom u gipsu? Ivana se mučila glavom ali nikako rešenje nije dolazilo. Povela bi ona Ljubicu sa sobom kući – ali zar će putovati vozom sa slomljenom nogom?

Nastavak članka

Doživljaji