«Dosta, dragi, dosta je bilo. Umorna sam od svega ovoga.» — tiho je rekla, uzela kofer i otišla

Tužno, neoprostivo sebičan i očajno izgubljen.
Priče

Zaista? Zar stvarno ume da govori? Pa to je divno! Koliko tražite za njega?

— Pet hiljada — rekao je Nikola nasumice.

— Da li je to sa kavezom?

— Pa… da…

— Onda odmah dolazim. Može?

U tom trenutku Nikolu je obuzeo strah. Uprkos bučnoj naravi Vojislava, bio je veoma vezan za njega. Ali povratka više nije bilo — previše toga je bilo u igri, naročito povratak supruge. I s teškim srcem izustio je:

— Naravno… Dođite…

Nakon tih reči u sobi je zavladala turobna tišina. Papagaj, kao da je predosetio rastanak, gledao je svog vlasnika s prekorom, pas se ukočio bez glasa, a čak je i mačak prestao da prede.

— Šta vi hoćete od mene? — promrmljao je Nikola pravdajući se svojim ljubimcima. — Živite kod mene kao u raju, a ja treba da patim zbog toga? Sećate se kako vas Sofija nije mogla smisliti? A vi ste joj namerno pravili nestašluke. Pogotovo ti, Vojislave. Tako da si još i dobro prošao — našao sam ti nove vlasnike. A neki samo bace dosadne papagaje kroz prozor…

U tom trenutku zazvonilo je na vratima.

Kad je žena ušla u sobu, francuski pas Bogdan odmah je zaboravio na sve i, uprkos godinama, počeo veselo da skače oko nje na zadnjim nogama tražeći nežnost. Mačak Đorđe takođe nije ostao po strani — dotrčao je i počeo da se trlja o njenu nogu.

— Bogdane! Ne smeš! — oštro viknu Nikola na psa, obuzet ljubomorom prema nepoznatoj ženi.

— Sve u redu! — nasmejala se kupkinja papagaja. — Obožavam ovakve kuce!

Počela je nežno da mazi starog Bogdana i on čak poče da frkće od zadovoljstva.

I Đorđe je dobio svoju porciju nežnosti: počeo je tako glasno da prede kao motor koji se pokreće. Nikoli se sve steglo iznutra od strepnje.

— Vi ste ipak došli po papagaja! — nervozno ju je podsetio. — Evo kaveza i evo same ptice!

— Ja bih uzela i mačku i psa usput — ponovo se nasmejala žena. — Neka moj sin nauči kako se brine o životinjama.

— E pa ne može… — promrmljao je Nikola teško dišući. — Bez Bogdana i Đorđa ne mogu ni da zamislim život.

— Ma šalim se! — nasmešila se toplo i konačno pogledala ka Vojislavu. — A zašto ste odlučili da se rastanete od tako divnog papagaja?

— Zato što moja bivša žena ne želi da se vrati dokle god on bude kod nas — malo ulepšavši istinu rekao je Nikola.

Nastavak članka

Doživljaji