— Snežana Rakić te opet zvala? Treći put jutros? — nije izdržala Miljana Gajić kada je videla kako muž ponovo poseže za telefonom.
Miloš Dimitrijević se krivudavo osmehnuo i klimnuo glavom. Živeli su zajedno tek mesec dana nakon venčanja, a njegova majka, Snežana Rakić, već je uspela da im pretvori život u pravi košmar. Pozivi po deset puta dnevno, nenajavljene posete „da vidi kako su“, stalni saveti i kritike svega što Miljana Gajić uradi.
— Samo se brine — pravdao se Miloš Dimitrijević. — Znaš da sam joj jedini sin.
Miljana Gajić je pregrizla usnu, zadržavajući reči koje su joj navirale na jezik. Dobro je znala da je Miloš Dimitrijević jedini sin. Snežana Rakić to je podsećala pri svakom susretu, kao da joj to daje posebna prava na njihov porodični život.
Telefon je ponovo zazvonio. Na ekranu se pojavilo poznato „Mama“. Miloš Dimitrijević bespomoćno je pogledao ženu.

— Nemoj da se javljaš — zamolila ga je Miljana Gajić. — Hajde bar doručak da pojedemo u miru.
— Ali naljutiće se…
— Miloše, imamo pravo na privatnost! Tvoja mama ne može da kontroliše svaki naš korak!
Ipak se javio na poziv, a Miljana Gajić čula je glas svekrve čak i preko zvučnika:
— Miloše moj, sine moj, zašto mi se ne javljaš tako dugo? Već sam počela da brinem! Jesi li doručkovao? Šta ti je ta tvoja spremila za doručak? Nadam se da nije neke pahuljice iz kutije?
Miljana Gajić ustade od stola i izađe na balkon. Trebao joj je svež vazduh jer bi u suprotnom mogla reći nešto zbog čega bi kasnije zažalila. „Ta tvoja“ — tako ju je Snežana Rakić zvala od prvog dana upoznavanja. Ne Miljana, ne snajka, ne žena njenog sina. „Ta tvoja“.
Kada se vratila u stan, Miloš Dimitrijević već je završio razgovor. Sedeo je za stolom s izrazom krivice na licu i viljuškom bockao ohlađenu kajganu.
— Mama hoće danas da dođe — tiho reče on. — Doneće nam ručak.
— Opet? Miloše, bila je ovde juče! I prekjuče! Ne možemo živeti pod stalnim nadzorom tvoje majke!
— Ali ona to radi zbog nas… Sprema nam hranu, pomaže…
— Pomaže?! — Miljana Gajić nije mogla više da ćuti. — Dolazi ovde i kritikuje sve što radim! Premešta stvari po svom nahođenju! Govori kako pogrešno kuvam, čistim… čak i kako te pogrešno volim! To nije pomoć – to je upad u naš život!
Miloš Dimitrijević ćutao je gledajući u tanjir. Miljana Gajić znala je da ga cepa između njih dve. S jedne strane – majka koja ga sama odgajila i posvetila mu ceo život; s druge – žena koju voli. Ali zašto ne može jednostavno postaviti granice?
— Hajde da razgovaramo s njom — predložila mu je smireno Miljana Gajić. — Da joj objasnimo koliko cenimo njenu brigu ali nam treba lični prostor.
— Ne znaš ti moju mamu… — odmahnuo je glavom Miloš Dimitrijević. — Ona lako plane… Ako joj kažemo nešto takvo pomisliće da je ne volimo… Ne cenimo… A ima bolesno srce…
Taj argument Miljana Gajić čula je već stotinu puta. Bolesno srce Snežane Rakić bilo im je univerzalno oružje kojim svekrva barata savršeno vešto: čim bi neko spomenuo granice – odmah bi krenule žalbe na zdravlje.
Na vrata su pozvonili tačno u jedan popodne. Miljana Gajić ih otvori već znajući koga će ugledati: Snežana Rakić stajala je na pragu s ogromnom torbom punom namirnica i izrazom mučenice na licu.
— Jedva sam dovukla ovo do gore — zadihano reče prolazeći pored snajke bez pozdrava. — Srce me dva puta steglo dok sam se penjala… Ali nema veze – za mog Miloša ja mogu sve! On sigurno gladuje?
Miljana zatvori vrata brojeći do deset u sebi dok joj svekrva već zauzima kuhinju raspakujući kontejnere koje donese sa sobom.
— Skuvala sam pravi domaći boršč – ne kao one vaše supice iz kesica! Ćuftice domaće, krompirići… To moj Miloš voli još od detinjstva! A ti… — oštro pogleda snajku od glave do pete — smršala si nešto… Nije to zdravo mršavljenje… Muškima takve nisu privlačne…
— Milošu se sviđa ovako kako jesam — mirno odgovori Miljana Gajić.
— Ma on ti neće reći istinu jer ima dobro srce… A ja ću reći – mora malo više o sebi da vodiš računa! I kuvanje bi mogla bolje naučiti… Juče bacih pogled u vaš frižider – samo polugotova jela!
— Oboje radimo, Snežana Rakić… Nema uvek vremena za komplikovana jela…
— Ja sam radila dve smene pa opet stizala sinu spremiti domaću hranu! – ponosno ispravi leđa svekrva.— A ti šta si? Princeza neka? Udala si se pa sad treba o mužu brinuti!
Miloš Dimitrijević pojavi se na vratima kuhinje ali ništa ne reče. Miljana Gajić ga pogleda s nadom ali on samo obori pogled ka podu.








