«Odmor su mi potpisali… ali ne idemo nas troje na putovanje – idemo četvoro» — tajanstveno je rekla Ivana, a Nikola ju je zbunjeno zagrlio i zavrtio po dvorištu

Njegova izdaja bila je surovo nepravedna, ali oslobađajuća.
Priče

I od tada su meštani počeli da se obraćaju Ivani za pomoć. A ona nije mogla da odbije, jer su je tako srdačno i toplo dočekali, pomagali joj koliko su mogli.

Kada je vest o doktorki stigla do nadležnih, Ivanu su pozvali da radi u opštinskoj ambulanti.

— Ne, neću ići u opštinu — odlučno je rekla Ivana. — Ali ako mi poverite ambulantu u našem selu, rado ću prihvatiti posao.

Nadležni su samo slegali ramenima – doktorka iz prestonice s takvim iskustvom želi da radi u seoskoj ambulanti. Ali Ivana nije odstupala od svoje odluke. I posle nekog vremena, ambulanta u selu ponovo je počela da radi, a Ivana je započela prijem pacijenata.

Jedne večeri neko je pokucao na vrata njene kuće. Već je bilo kasno. Ali Ivana se nije iznenadila zbog tako kasne posete – ljudi nisu bolesni samo danju.

Otvorila je vrata i pustila nepoznatog muškarca unutra. Po njegovom izgledu odmah je shvatila da se dogodilo nešto loše.

— Gospođo Ivana — obratio joj se posetilac. — Došao sam iz Obrenovca, to vam je nekih petnaestak kilometara odavde. Moja ćerka je ozbiljno bolesna. Prvo sam mislio da se prehladila, ali temperatura ne pada već treći dan. Molim vas, pođite sa mnom i pomozite mojoj ćerki.

Ivana je počela brzo da se sprema, usput ispitivala muškarca o simptomima bolesti devojčice.

Kada su stigli na mesto, Ivana je ugledala na krevetu malu i veoma bledunjavu devojčicu. Bolovala je teško dišući. Usne su joj bile ispucale, kosica zamršena, kapci blago podrhtavali u ritmu disanja.

Nakon pregleda doktorka reče:

— Stanje je ozbiljno. Mora se voditi u bolnicu.

Muškarac odmahnu glavom.

— Živimo nas dvoje sami. Njena majka umrla ubrzo nakon porođaja. Ova devojčica mi je sve što imam na svetu. Ne mogu da je izgubim.

— Ali u bolnici će joj brže pomoći. Ja ovde ništa više ne mogu učiniti bez leka koji nemam kod sebe.

— Recite mi koji lek treba pa ću ga nabaviti. Samo vas molim – nemojte da vodimo dete u bolnicu! U opštini ima apoteka koja radi non-stop; brzo ću doneti sve što treba… Samo… Nemam s kim da ostavim ćerku…

Ivana je videla koliko je otac bio preplašen i uznemiren. Tek sada ga pažljivo pogleda…

Nastavak članka

Doživljaji