«Odlazim» — odlučno je rekla Jasmina dok je mirno pakovala torbu

Njegova sebičnost je bolna, vreme je za promenu.
Priče

— Bez mog pristanka?

— Pa nisam mog da te probudim, — promrmljao je Marko. — Ti si spavala, a meni su gume bile hitno potrebne.

— Hitno? — Jasmina je jedva zadržavala glas. — A meni nije hitno da kupim vitamine? Da platim pregled? Da jedem normalьno?

— Ne preteruj sad…

— Ne preterujem! — viknula je. — Tri hiljade dinara, Marko! To je sve što sam imala! I ti si ih samo uzeo!

S druge strane slušalice muk. Onda tiho:

— Izvini.

Jasmina spusti telefon na sto i dugo gledala u prazno. U stomaku joj se nešto pomerilo — Lea se javila. Pomilovala je stomak i šapnula:

— Ne brini, mala moja… Biće sve dobro. Samo još malo da izdržimo.

Nastavak članka

Doživljaji