«Plašim se da ne postanem kao ti» — ispovedno je rekla Katarina

Bezočna ravnodušnost porodice slama nevinost i nadu.
Priče

I s kakvim zadovoljstvom me je odvela kod Milke, one koju nikada nisam ni videla.

Ti si, naravno, ispunjavala roditeljske dužnosti – na primer, išla si na roditeljske sastanke da bi te tamo pohvalili.

Trudila sam se da učim, mislila sam da ćete videti koliko sam pametna i zavoleti me, pozvati me sebi kući, da opet budemo porodica…

Moja porodica bila je Milka, a drugarice – to su bile moje sestre. One su uvek bile uz mene. Njihove majke su mi brisale suze, njima sam poveravala svoje devojačke tajne i patnje.

Imam trideset godina, Mirjana, i ne zasnivam porodicu. Znaš zašto? Plašim se da ne postanem kao ti.

A šta ako se to nekako prenosi? Šta ako ne uspem da živim sa Markom i ostanem sama sa detetom u rukama? Pa sretnem drugog muškarca, rodim mu dete, a ono starije dam… ne tebi – njegovoj babi.

A šta ako ona ne bude kao moja…

Plaši me to, Mirjana… Još uvek te volim jer si moja majka. Jer svako ljudsko biće ima tu potrebu – da voli.

Zato još uvek razgovaram s tobom. Razumeš? Trpim sve to ludilo koje praviš.

Ne volim tvoju majku – ona mi nije ništa. Ne volim tvog muža ni tvoju ćerku – izvini, ali oni su za mene stranci.

Seti se – pokušavala sam da se sprijateljim s tvojom ćerkom. Nije uspelo. Ona je prosto sebična – mislila je da ću joj kupovati skupe poklone i voditi je u inostranstvo. A kad je shvatila da toga neće biti – izbrisala me iz svog života.

Tada sam je testirala rekavši joj da ćemo ovaj put ostati kod kuće i šetati do reke…

Sve sam rekla, Mirjana… Odi ako hoćeš ili ostani… Prigrliću te… Zaboravićemo sve uvrede… I obećavam ti: biću najbolja ćerka…

– Izvini… moram da idem…

Mirjana je ustala i tiho izašla. Katarina je sedela iscrpljena u kuhinji. Mirjana se vratila. Katarinine oči zaiskriše od sreće.

– Nisam razumela – reče Mirjana – znači vodićeš Bogdana od Tijane sa sobom na more? Dečku je pet godina a nigde nije bio… I šta beše sa tim renoviranjem?

– Odi… – prošaputala je Katarina – idi… čuješ li…

Mirjana slegnu ramenima i nestade iza vrata.

Dobro jutro, moji dragi prijatelji!

Grlim vas sve!

Šaljem vam zrake svoje dobrote i pozitivne energije!

Uvek vaša

Vesna D.
Tekstovi i video bez reklama

Nastavak članka

Doživljaji