«Ne, Aleksandre. Ne mislim» — mirno mu je rekla da spakuje stvari i ode

Ponižavajuće, zaslužila je mnogo bolje.
Priče

Danica je umorno pokrila lice rukom. Glava joj je brujala od vike, a bes nikako nije jenjavao.

— Da li ti uopšte shvataš kako se ponašaš? — njen glas bio je tih, ali oštar.

Aleksandar je i dalje bio ljut, iako ne više tako otvoreno.

— Slušaj, hajde da zaboravimo tu majicu — odmahnuo je rukom.

— Ne, nećemo da zaboravimo! Jer problem nije u majici, već u tome što ti ne ceniš ono što moja mama radi!

Danica je izdahnula, pokušavajući da sabere misli.

— Živimo u trosobnom stanu. Bez kredita, bez dugova. Jesi li se ikada zapitao zašto?

Aleksandar je nezadovoljno stisnuo usne.

— Zato što je tvoja mama prodala stanove od bake — odgovorio je nevoljno.

— Ne. Zato što ih je mogla zadržati za sebe. Mogla ih je prodati i potrošiti na sebe. Ali odlučila je da reši moje stambeno pitanje jednom zauvek.

Aleksandar se nakrivi s gađenjem.

— Pa šta? Nije ih meni lično poklonila.

— Ma nemoj da počinješ! Živimo ovde zajedno, ti nisi ni dinar uložio u ovaj stan! Da nije nje, sada bismo otplaćivali mesečne rate i trošili nenormalne pare na renoviranje i tehniku…

Aleksandar se iznervirano okrenuo na drugu stranu.

— Ti uvek kreneš s tim proračunima…

— A zašto da ne? — Danica slegnu ramenima. — Tvoja mama ti izvlači pare još od naše svadbe, ali nikad joj ništa ne kažeš.

— To nije isto! — planuo je Aleksandar.

— Naravno da nije isto! Kad moja mama ništa ne traži i živi od svoje penzije, to ti dođe kao „nek’ se sama snalazi“ — podrugljivo ga oponašala žena. — A kad tvoja mama i sestra redovno uzimaju pare od tebe, to znači „pa teško im je“!

Danica je naslućivala da njega zapravo ne nervira majica, ni poklon pa čak ni novac. Njega izluđuje to što njena mama ne pravi od njega centar sveta – za razliku od njegove svekrve.

— Ma neka ide sve do đavola! — Aleksandar naglo zgrabi jaknu i zalupi vratima.

Danica nije ni trepnula. Čula mu je korake niz stepenice, čula kako su se ulazna vrata zatvorila – ali unutra ju je obuzelo čudno spokojstvo. Polako se spustila na stolicu i zatvorila oči.

Zar on stvarno misli da će ovom demonstrativnom scenom nešto dokazati? Da će ona potrčati za njim izvinjavajući se zbog jedne majice ili zbog tuđe želje da nekome učini lepo?

Nastavak članka

Doživljaji