«Spakuj se. Sutra menjam bravu» — odlučno mu je rekla dok je on ostao ukočen

Bio je beskrupulozan; ona je konačno slobodna.
Priče

Zatim uzdah, pun besa i umora.

— U redu. Dobro. Pobedio si. Odlazim. Samo skloni te snimke ekrana, zamoli svoje drugarice da ih obrišu. Trenutno ne mogu nigde da izađem, svi misle…

— Da si bila izdržavana? I jesi bila. Pet godina si mi visila o vratu, nijedan dan nisi radila, ni dinar nisi uložila ni u šta. Samo si čekala trenutak da pobegneš s parama. Nije ti uspelo.

Muškarac je ćutao. Progutao je knedlu.

— Ništa neću obrisati. Živi s tim. Kao što sam ja živeo.

Spustio je slušalicu. Odmah je blokirao broj. Pogledao je kroz prozor. Kiša više nije padala. Trotoar se presijavao.

Prošla su dva meseca. Mila se vratila na posao — u prodavnicu dečje odeće, koja je u međuvremenu postala lanac radnji. Dobavljači, ugovori, kolekcije. Samo što sada više nije bilo poziva sa pitanjem „kad dolaziš?“ i nije morala da brine hoće li opet kasniti.

Jednog jutra njena pomoćnica Vesna zavirila je u kancelariju i spustila telefon ispred nje.

— Mila, stigla vam je privatna poruka. Izvinjavam se, slučajno sam videla… Ali mislim da bi trebalo da pročitate.

Nepoznat nalog: Mirjana.

„Dobar dan. Da li ste vi bili u braku s Nikolom? Ja sam ta Mirjana. Nestao je pre pola godine bez objašnjenja. Mislila sam da je problem u meni… Nedavno sam saznala istinu — zavaravao je i mene, pa vas, pa Tijanu… Shvatila sam: nisam ja bila problem. On je takav čovek. Hvala vam što ste mi otvorili oči.“

Mila je ukucala odgovor:

„Nema na čemu. Čuvajte se.“

Zatvorila je poruku. Mirjana nije bila deo njene priče.

Uveče se Mila vraćala kući kroz park. Svetla su blago treperila pod lampama. Telefon joj je ćutao — niko više ništa nije tražio od nje.

Kod kuće se presvukla, sipala vodu i sela kraj prozora. Grad — svetla, kola, život oko nje… Nikola negde tamo… Tijana… Mirjana… Svi su nastavili dalje svojim putem.

Mila je otvorila fioku i izvadila srebrnu narukvicu. Pogledala ju je — izlizana, beskorisna stvarčica više nema smisla za nju.

Ustala je, otvorila prozor i bacila narukvicu napolje.

Narukvica zveknu o kamen u tami.

Zatvorila je prozor snažno i sela nazad.

Tišina — potpuna tišina oko nje.

Prvi put posle pet godina — bila je samo njena tišina.​

Nastavak članka

Doživljaji