«Dobili ste upravo onakvog sina kakvog ste odgajili» — mirno je rekla Katarina Ilić

Zaslužila je mir; drugi su ostali slomljeni.
Priče

— Šta, muževi se ne uznemiravaju zbog sitnica. Razumeju i opraštaju. Prava žena stvara domaću toplinu, a ne zanoveta.

Gordana Pavlović je oborila pogled.

— I da je razvod sramota za ženu, ali ne i za muškarca. Sećate li se tih vaših mudrosti?

— Sećam se — šapatom.

— E pa eto. Sad živite sa posledicama svojih saveta.

Tišina u automobilu postala je teška. Gordana Pavlović je stezala kaiševe torbe, ne podižući glavu.

— Katarina Ilić, htela sam da se izvinim.

— Za šta tačno?

— Što sam vas krivila za razvod. Govorila da ste loša supruga, da ne znate da se slažete s mužem.

Katarina Ilić se okrenula ka njoj celim telom.

— A sada šta mislite?

— Sada shvatam — vi jednostavno niste prve izdržale — Gordana Pavlović je konačno podigla pogled. — Pogrešno sam ga vaspitavala. Ceo život sam ga štitila, branila od svega. Nikad nije naučio da preuzme odgovornost.

— Znali ste koga odgajate. Samo vam je bilo lakše da pripadnem ja njemu.

Gordana Pavlović zadrhtala je kao da ju je neko udario.

— U pravu ste. Ali mislila sam… mislila sam da štitim sina. Da majčinska ljubav…

— Majčinska ljubav znači naučiti dete da živi bez vas. A vi ste ga naučili da živi na vaš račun.

Reči su zazvučale grubo. Gordana Pavlović se skupila na sedištu.

— Oprostite mi — rekla je gotovo šapatom. — Nisam znala šta činim. Nisam mislila da će ovako ispasti.

— Mislili ste. Samo su vam posledice delovale daleko.

Napolju je počela sitna kiša. Gordana Pavlović otvorila je vrata, ali nije žurila da izađe.

— A vi… jeste li sada srećni?

— Mirna sam.

— Ne nedostaje vam porodica? Suprug?

— Šta bi mi nedostajalo? Vika? Prebacivanja? Osećaj da sve radim pogrešno?

Katarina Ilić upalila je motor. Zvuk motora ispunio je tišinu između njih.

— Ali voleli ste ga…

— Volela onog kakav bi mogao biti. Ne onog kakav jeste bio.

Gordana Pavlović je konačno izašla, ali ostala kraj otvorenih vrata, kisnuvši na kiši.

— Možda svratite? Da popijemo čaj, porazgovaramo… Reći ću Nikoli Jovanoviću da sam vas srela…

— Neću.

— Obradovaće se, časna reč…

— Sumnjam u to. Teško da mi je oprostio što sam ja prva otišla.

Pauza. Kiša se pojačala.

— Gordana Pavlović — rekla je Katarina Ilić mirno — dobili ste upravo onakvog sina kakvog ste odgajili.

Nastavak članka

Doživljaji