«Vratićeš se tek kad središ situaciju sa svojom bakom» — odlučno je rekla dok je pakovala njegove stvari

Bezočno mešetarenje tuđim životom je odvratno.
Priče

Miljana je tada još uvek verovala da su Radovan Tesić i Biljana Đokić blagi i popustljivi ljudi, ali nikako nije mogla da shvati kako neko može dozvoliti da mu se u toj meri nameće tuđa volja. Nije ni slutila da će se ubrzo i sama naći pod snažnim pritiskom Gordane Ranković.

Jedne subote, još pre svitanja, Miljanu je iz sna prenuo uporan zvuk telefona. Teško je otvorila oči i, mršteći se, pogledala na sat — bilo je tek petnaest do sedam. Aparat je zvonio u dnevnoj sobi, prodorno i bez prestanka, pa je morala da ustane.

— Ko normalan zove u ovo doba? — gunđala je dok je navlačila bade-mantil. — Zar je toliko teško sačekati bar osam? Evo, stižem! Ozbiljno ću početi svako veče da isključujem telefon iz utičnice, da čovek može makar vikendom da odspava.

Sa druge strane linije čekala je Gordana Ranković. Bez uvoda je prešla na stvar.

— Miljana, spavaš li ti to? — začuo se oštar glas. — Subota je, odavno si trebalo da budeš na nogama! Prava domaćica vikendom brine o kući: sve se detaljno očisti, skuva se za nekoliko dana unapred, operu se zavese, ispegla posteljina. A ti, pretpostavljam, planiraš da se izležavaš do podneva. Tako se ne vodi domaćinstvo!

Miljana je osetila kako joj raste bes.

— Gospođo Ranković, probudili ste me pre sedam samo da biste mi objasnili kako izgleda „ispravan“ vikend? Ta dva dana su jedina prilika da se odmorim. Stan nam je uredan, a hranu ne spremam unapred za celu nedelju. Ne vidim smisao da jedemo podgrevana jela kada možemo sveže da skuvamo.

— Zato što tako treba! — odbrusila je Gordana bez trunke sumnje. — O kakvom odmoru ti govoriš? Udata si žena, pre svega moraš da misliš na Ognjena. On mi je rekao da si dobra domaćica, ali posle ovog razgovora počinjem da sumnjam. Ne dopadaju mi se tvoji stavovi, Miljana.

Bez daljeg objašnjavanja, Miljana je spustila slušalicu i, iznervirana, isključila telefon iz zida.

— Od danas je kućni telefon ugašen vikendom — promrmljala je vraćajući se u spavaću sobu. — Kad Ognjen ustane, reći ću mu da razgovara s bakom. Ne može me buditi kad god joj padne na pamet.

Ognjen, međutim, nije delovao posebno iznenađeno kada mu je ispričala šta se dogodilo.

— Nemoj to da primaš k srcu — rekao je mirno. — Znaš kakva je ona, odrasla u drugačijim vremenima i navikla da svima nameće svoje običaje. Dok je bila mlada, još u vreme Jugoslavije, vikendom je radila više nego radnim danima. Tata mi je pričao da su po pet-šest sati ribali stan bez pauze. Čak je i prozore terala njega i strica da peru svake nedelje. Istina, ni ona nije sedela skrštenih ruku. Ipak, reći ću joj da nas ne zove tako rano.

Ali problem nije bio samo u telefonskim pozivima. Gordana Ranković se često pojavljivala nenajavljeno, kao da ima puno pravo da proverava kako mladi bračni par živi. Ulazila bi u kuhinju, otvarala frižider, pregledala ormane. Sve što joj se učini neprikladnim završavalo bi u kesi za smeće — pa čak i bluza sa nežnim čipkastim okovratnikom koju je Miljana kupila pre nekoliko dana.

— Ovo odmah leti napolje! — zapovednički je rekla jednog popodneva, izvlačeći svetloplavu bluzu iz ormana. — Ozbiljna žena to ne oblači.

— Ne pada mi na pamet da je bacim — usprotivila se Miljana, pokušavajući da zadrži prisebnost. — Sasvim je pristojna i savršeno ide uz moje odelo. Molim vas, nemojte da preturate po mojim stvarima. Šta uopšte tražite u našem ormanu?

— Uvodim red tamo gde ga nema — hladno je odgovorila Gordana. — Zar ne vidiš da je suviše… izazovna? Da, baš tako. Ne dozvoli da moj unuk bude predmet ogovaranja. Ne želim da neko kaže da mu je žena neozbiljna.

Miljana je oduvek pažljivo čuvala svoju privatnost, ali sa Ognjenovom bakom nikako nije uspevala da izađe na kraj. Njene nenajavljene posete i stalne primedbe postajale su povod za napetost u kući. Sve češće je zahtevala od muža da postavi jasne granice.

— Ognjene, meni je ovo zaista neprihvatljivo — rekla je jednog dana, jedva zadržavajući suze. — Ne mogu da trpim da nam neko dolazi bez najave i prekopava po našim stvarima kao da smo deca. Moraš da razgovaraš s njom i objasniš joj da smo nas dvoje odrasli ljudi i da imamo pravo na sopstveni prostor.

Nastavak članka

Doživljaji