— Nevena Ristić, ima li večere? — odjeknuo je Ognjen Andrićev glas iz dnevne sobe, iz njegovog uobičajenog utočišta pred televizorom, gde je satima znao da nepomično sedi.
— U frižideru je — promuklo je uzvratila Nevena, pritiskajući dlan uz upaljeno grlo koje je bridelo od temperature.
Groznica joj je rasla iz sata u sat, ali Ognjen to nije ni primećivao. Nikada nije spadao u one muževe koji uoče kada se žena jedva drži na nogama.
— Kako to misliš, u frižideru? — pojavio se na kuhinjskim vratima, krupan, u iznošenoj majici, sa izrazom uvređenog čoveka. — Zar sad ja treba sam da podgrevam?
Polako se okrenula od šporeta na kom je tromo ključao lonac sa krompirom. I to malo snage što joj je preostalo potrošila je da ga pristavi. U odsjaju metalnog čajnika ugledala je sopstveni lik: obrazi su joj goreli, kosa slepljena za čelo, pogled mutan i težak.

— Ognjene… imam anginu. Jedva stojim, temperatura me lomi…
— Pa šta onda? — slegnuo je ramenima, kao da govori o sitnoj kiši napolju. — Odmori malo pa se saberi. Nismo deca da pravimo dramu oko svake prehlade.
Saberi se… Kiselo se nasmešila, ali joj je taj pokušaj osmeha samo presekao grlo još jačim bolom.
Koliko su već godina zajedno? Sve to vreme ona se „sabirala“, kao da upravlja tuđim telom, kao da je mašina za posluživanje: donesi, odnesi, operi, počisti, spremi.
Posao u domu zdravlja ju je potpuno iscrpljivao. Ostajala je i posle smene jer je medicinskih sestara stalno manjkalo. A Ognjenova skromna penzija bila je dovoljna tek za osnovno, pa se najveći teret oslanjao na nju.
Kući se vraćala bez kapi snage. Ali limun se ne žali što ga cede — on jednostavno služi.
— Sutra ću, kad završim smenu, nešto skuvati kako treba… — tiho je rekla i sipala sebi šolju čaja sa medom.
— Znači večeras sve sam? — namrštio se Ognjen. — Inače, pozvao sam Vasilija Farkaša i Luku Dimitrijevića da svrate, malo da posedimo…
Nevena se zagrcnula vrelim čajem. Naravno. Muško druženje je svetinja. A to što žena gori od temperature i jedva diše — to je, po svemu sudeći, tek beznačajna sitnica o kojoj ne vredi ni raspravljati.
