Uvod
— Gde je moja kartica, Nikola?
Milica je gotovo utrčala u kuhinju, toliko naglo da su vrata udarila o zid. Već deset minuta je preturala po torbi, opipavala džepove kaputa, zavirivala ispod kauča, iako je duboko u sebi znala da bankovna kartica nije mogla tek tako da nestane.
Nikola je sedeo za stolom i nezainteresovano prelistavao vesti na telefonu. Ispred njega je stajala šolja kafe koja se odavno ohladila. Na njen glas nije se ni trgnuo.
Polako je podigao pogled i odmerio je kao da pred sobom ne vidi ženu s kojom živi, već neku potpunu neznanku.

Na usnama mu se pojavio jedva primetan podrugljiv osmeh.
— Koja kartica? — upitao je mirno. — Ona kojom kupuješ sve te bespotrebne gluposti za sebe?
Milici se nešto stegnulo u grudima.
Za osam godina braka navikla je na mnogo toga: na njegove primedbe, na razdražljivost, na večno nezadovoljstvo, na potrebu da joj nadgleda svaki korak. Ali sada je u njegovom glasu čula nešto što ranije nije bilo tako otvoreno.
Prezir.
Hladan, jasan, bez i najmanjeg pokušaja da ga sakrije.
— Nemoj da se praviš lud — rekla je tiho. — Kartica je bila u novčaniku. Sada je nema. Gde je?
Nikola je odložio telefon.
Zatim je polako ustao.
Uvek je bio skoro za glavu viši od nje, a tokom svađa bi namerno prilazio bliže, kao da želi da je podseti na svoju nadmoć.
— Kod mene je — izgovorio je.
Milica je trepnula.
Na trenutak joj se učinilo da ga nije dobro čula.
— Šta?
— Kartica je kod mene. I nemam nameru da ti je vratim.
Nekoliko sekundi stan je utonuo u potpunu tišinu.
Napolju je prošao automobil.
Negde kod komšija zaplakalo je dete.
Svet je nastavio da se kreće kao da se ništa nije dogodilo.
Samo je Milica imala osećaj da joj se tlo izmaklo ispod nogu.
— Ti si… uzeo moju karticu?
On je klimnuo glavom.
Kao da govori o nečemu sasvim običnom.
Kao da je sa stola uzeo kašiku ili daljinski upravljač.
— Dok ne počneš da se ponašaš kao normalna žena, novac će biti pod mojom kontrolom.
Gledala ga je i nije mogla da ga prepozna.
Gde je nestao čovek za kog se udala?
Gde je nestao onaj muškarac koji joj je posle posla donosio bele rade i govorio da poštuje njenu samostalnost?
Kada se tačno ljubav pretvorila u borbu za vlast?
Zaplet
Milica je radila kao finansijski analitičar u velikoj IT kompaniji.
Brojevi su joj bili bliski.
Volela je red.
Volela je sigurnost koju joj je posao pružao.
Njen radni dan se retko završavao pre devet uveče, ali se nikada nije žalila, jer je u tom poslu videla više od obične plate.
