„Naravno da ne, dragi“ — Milica mirno odgovori, blago se nasmešivši dok Nikola ostade zatečen

Šokantno mirna, njena odlučnost je hladno hrabra.
Priče

Nestala je njena četkica za zube. Nikola je zatim, gotovo posrćući, otvorio ormar — i shvatio da je polovina garderobe izvučena. Sa toaletnog stočića nije bilo ni parfema, ni krema, čak ni onog novog kupaćeg kostima koji je Milica kupila baš za putovanje.

Kao da nikada nije ni živela tu.

Sutradan mu je stigla poruka: „Zbogom, Nikoliću. Kad već nisi sposoban da mi obezbediš more, ja ću, kao lepa žena, sama sebi to da sredim. Nemoj mnogo da tuguješ i ne preteruj s pićem — mada, iskreno, ni trezan nisi neka premija. Milica.”

Ispod poruke bila je fotografija. Milica je stajala pred tirkiznim morem, sa velikim šeširom na glavi, u kratkoj haljini sa dubokim, napadnim dekolteom, držeći koktel u ruci. Pored nje se smešio visok muškarac sa bradom, u besprekorno beloj košulji. Oboje su izgledali srećno, zaljubljeno, kao da im je ceo svet potaman.

Nikola je netremice gledao u ekran, nesposoban da prihvati ono što vidi. Šta je to trebalo da znači? Zar je stvarno pobegla sa nekim tipom? A brak? A njihov dom? A onaj pečat u dokumentima, sve ono što je trebalo da nešto znači?

Tri dana nije izlazio iz stana. Pio je. Najpre pivo, zatim rakiju, a pred kraj i neku tamnu tečnost iz plastične flaše za koju se više nije sećao ni gde ju je kupio. Televizor je bio ugašen. U stanu se čulo samo tužno mjaukanje gladne mačke, koja je preživljavala tako što je krala ostatke sa stola kad bi gazda zaspao ili se onesvestio.

Milica je nestala kao da ju je progutao vazduh.

Sedmog dana na vrata je ušla Jelena — preplanula, odmorna, puna energije, sa naočarima za sunce na glavi i magnetom u obliku kamile u ruci.

— Sine, stigla sam! — objavila je veselo. — Ne možeš da zamisliš kako je bilo divno! More bistro kao staklo, hrana kao u najboljem restoranu. Dobro, malo sam preterala s grožđem pa sam jedan ceo dan provela u sobi, ali kakva soba! Pogled na bazen, milina jedna. Nego, gde je naša Milica?

Nikola je sedeo u fotelji, neobrijan, podbuo, u gaćama i izbledeloj majici. Ispred njega su stajale prazna flaša i činija sa hladnim makaronama.

— Milica je… na moru — promuklo je rekao. — Otišla s ljubavnikom. Drugog dana pošto si ti otputovala, majko, nestala je. Poslala mi poruku da je otišla jer joj ja nisam obezbedio more. A onda i sliku… Tamo se grli s nekim bradonjem, uz koktelčić.

Jelena se ukopala u mestu. Čitav minut nije progovorila, samo ga je gledala razrogačenih očiju, a onda je planula.

Doživljaji