«Nisam ti kućna pomoćnica» — odlučno je rekla i započela štrajk

Umorna i zgažena, zaslužuje poštovanje, ne poniženje.
Priče

— Nevena! — zaurlao je Ognjen čim je zakoračila u stan. — Gde su mi čarape?

— Tamo gde si ih ostavio — odgovorila je mirno, gotovo ravnodušno.

Glas joj je bio tih, ali je osetila kako joj niz kičmu prolazi ledeni talas. Nije znala da li drhti od straha ili od naglog naleta hrabrosti koji joj je davao snagu da ne ustukne.

Pravi štrajk počeo je već sutradan. Ustala je, obukla se za posao i izašla iz stana bez doručka na stolu, bez spremljene kafe, bez ijedne poruke. Ognjen je prespavao njen odlazak. Tek oko podneva shvatio je da u kuhinji nema ničega što bi ga sačekalo.

— Nevena! — vikao je u slušalicu. — Šta da jedem?

— Ima prodavnica, a ima i šporet — uzvratila je staloženo. — Snaći ćeš se.

Kada ju je te večeri dočekao sa izrazom uvređenog deteta, samo je slegla ramenima.

— Znaš li ti šta radiš? Ceo dan sam gladan!

Izula je cipele i krenula ka kupatilu.
— Imaš ruke i noge. Ako si gladan, skuvaj nešto. Nisam ti kućna pomoćnica.

— Jesi li ti normalna? — promrmljao je zbunjeno, češkajući se po stomaku. Tokom svih godina braka nikada je nije video tako odlučnu, niti je od nje čuo takav ton.

— Navikni se.

— Skroz si poludela!

Narednih sedam dana pretvorilo se u tihu bitku. Isprva je bio uveren da će je tvrdoglavost proći i da će se sve vratiti na staro. Onda je pokušao sam da kuva. Rezultat je ličio na nešto između čorbe i zaslađenog napitka. Pozvao je majku, ali je ona odbila da dolazi, uz uzdahe preko telefona da „današnje žene nisu kao nekad“. Na kraju je počeo da kupuje gotova jela, ali mu je plata jedva pokrivala te troškove.

Do petka mu je strpljenje puklo.

— Baš si umislila da si nezavisna?! — urlao je, trpajući njene stvari u torbu. — Sad ćeš da mi glumiš samostalnost? Misliš da bez tebe ne mogu? Naći ću ja drugu! Pravu ženu!

Bio je spreman na svađu, suze, molbe — na bilo kakvu buru.

Ali ne i na njen izraz lica.

Nevena se iznenada nasmešila, kratko ga poljubila u obraz, bez ijedne teške reči skupila ostatak svojih stvari i izašla iz stana. U početku je hodala bez jasnog pravca, samo sa jednom mišlju — da se udalji što dalje od mesta u kojem je godinama ćutala.

Doživljaji