„Ostavi više te svoje torte i seti se porodice!“ vapila je Svetlana, preteći da će Tamaru izbaciti na ulicu

Nečija bezdušnost šokantno ruši sve moje nade.
Priče

Nekoliko minuta samo je ćutao i zurio u jednu tačku na zidu. Tišina u kuhinji postala je gusta, gotovo opipljiva.

— Dakle, uterivači dugova… — izgovorio je Nikola prigušeno, a u glasu mu se pojavio leden, tvrd prizvuk. — Dakle, Milica će završiti na ulici. Mamoplastika. Liposkulptura.

— Ugovor je stajao na stolu. Tamara ga čak nije ni sklonila, toliko je sigurna da će sutra dobiti novac na ruke — dodala je Marija. — Tvoja majka je za sve znala, Nikola. Danas je došla kod mene i vikala kako si ti doneo „mušku odluku“ da raspolažeš mojim novcem. Ponavljala je da je to za spas porodice.

Nikola je naglo ustao. Prišao je prozoru i oslonio se obema šakama o sims. Marija je gledala kako mu se leđa teško podižu i spuštaju. Srce joj se stezalo od žaljenja prema čoveku kojeg su najbliži iskoristili tako hladno, promišljeno i bez trunke stida.

— Doći će sutra uveče kod nas — rekao je ne okrećući se. — Majka me je zvala tokom dana. Kazala je da će ona i Tamara svratiti po keš, da ga navodno već ujutru odnesu poveriocima. Nemoj im ništa govoriti. Ja ću se pobrinuti za sve.

Sledeće večeri zvono se oglasilo u stanu Marije i Nikole. Na vratima su stajale Svetlana i Tamara. Obe su delovale namerno ojađeno, kao da su se unapred dogovorile kakvu ulogu igraju. Tamara je obukla star, razvučen džemper, lice je ostavila bez šminke i držanjem pokušavala da dočara žrtvu nemilosrdnih okolnosti. Svetlana je uzdisala duboko, teatralno, povremeno se hvatajući za grudi.

— Nikola, Marija, ne znam kako da vam zahvalim — započela je Tamara cmizdravo, ušla u dnevnu sobu i sela na sam kraj kauča. — Vi me bukvalno vadite iz omče. Da nije vas, Milica i ja bismo završile kao prosjakinje. Sve ću vam vratiti, kunem se. Radiću šta god treba, ribati podove, čistiti ulaze, samo recite.

— Da, deco moja, Bog će vam uzvratiti za ovu dobrotu — nadovezala se Svetlana, brišući maramicom potpuno suve oči. — Porodica mora da pritekne u pomoć kad je najteže. Jeste li spremili novac? Tamara sutra u devet ima sastanak s tim razbojnicima.

Nikola je stajao kraj police s knjigama. Bio je neobično miran. Ipak, u pogledu kojim je posmatrao majku i sestru nije bilo ni topline ni bliskosti; gledao ih je kao ljude koje tog trenutka prvi put vidi.

— Spremili smo — odgovorio je ravnim glasom.

Sa stola je uzeo debelu fasciklu i spustio je na stočić pred njima, dovoljno snažno da obe trgnu pogled.

— Izvolite. Tačno milion i osamsto hiljada dinara. Pogledajte pažljivo.

Tamara se pohlepno nagnula ka fascikli, otvorila je i istog časa se ukočila. Unutra nije bilo novčanica. Umesto para, pred njom su ležale kolor-štampane fotografije ugovora iz klinike za estetsku hirurgiju.

Svetlana se nadvila preko ćerkinog ramena i zanemela. Njena glumljena nesreća nestala je u sekundi, kao da je neko ugasio svetlo na pozornici.

— Nikola… ovo… ovo je neka zabuna — promucala je Tamara, panično pokušavajući da zatvori fasciklu. — To je obična reklama! Uzela sam je negde na ulici!

— Dosta — Nikola je izgovorio tako oštro da je njegova reč presekla prostoriju kao bič. — Reklamni flajeri se ne potpisuju i za njih se ne izdaju predračuni na nečije ime, posebno ne na milion i osamsto hiljada dinara. Sve znam. I Marija zna sve.

Svetlana je shvatila da poricanje više nema smisla. U istom trenutku odbacila je ulogu ucveljene majke, ispravila leđa i krenula u napad.

— Pa šta onda?! — povikala je zvonko, gledajući sina prkosno pravo u oči. — Da, za operaciju je! I šta ti tu nije jasno? Zar tvoja sestra nema pravo na malo lične sreće? Ima trideset četiri godine, nema muža, nema nikakvu perspektivu! Mora da nađe imućnog čoveka, da bi obezbedila Milicu! A kome će biti potrebna ovakva, sa telom koje je propalo? To nije hir, to je ulaganje u njenu budućnost! A vi para imate! Marija mesi svoje torte, zaradiće opet! Dužni ste da pomognete!

Marija je sedela u fotelji i slušala taj izliv izopačene logike sa gotovo mirnim čuđenjem. Svetlanino razmišljanje bilo je toliko izvrnuto da u njoj nije budilo ni bes, već samo mučninu i gađenje.

— Ulaganje? — Nikola je napravio korak prema majci. — Znači, vi ste odlučile da novac moje žene pretvorite u Tamarin novi stomak i nove grudi.

Doživljaji