
Nevena Bulatović je, pokušavajući da popuni tišinu u stanu, kupila štene koker-španijela. Dala mu je ime Aron i ubrzo je postao njen verni slušalac – s njim je večerala, njemu je prepričavala radnju serija i njemu se žalila na život. Pas je, činilo joj se, bio njena preslikana verzija: blag, povučen i potpuno nesposoban da se izbori čak i za ono što mu pripada, a kamoli da nekome nešto otme. Kad bi ga drugi psi napali lajanjem, Aron bi podvio rep i potražio zaklon iza njenih nogu. Koliko su samo loptica i gumenih kostiju ostavili po parku jer nije umeo da ih odbrani!
Vremenom je Nevena počela da gaji netrpeljivost prema svim psima iz kraja, a naročito prema jednom drugom španijelu – drskom i nametljivom, koji je redovno maltretirao Arona. Skupila je hrabrost i ušla u raspravu sa njegovim vlasnikom. Ispostavilo se da je čovek isti kao i njegov ljubimac: nadmen i bezobziran. Odbrusio joj je da je njegov pas još štene, praktično dete, i da nema pravo da ga kritikuje.
Osim Aronu, nije imala kome da se požali, pa je sve češće odlazila kod Svetlane Molnar i Vasilija Krajišnika, gde je istresala svoje brige. Svetlana bi je dočekivala pitama, a Vasilije se šalio da bi komšijskom psu trebalo „nešto sipati u činiju“. Tako su, na neki čudan način, održavali svoju novu verziju porodičnog života.
Dok su bili u braku, Vasilije joj je često išao na živce, ali sada joj je nedostajao. Čemu svi ti mračni, ćutljivi muškarci koje je kasnije upoznavala? Sa njim je bar bilo smeha – umeo je da ispriča vic u pravom trenutku, da svaku nepriliku okrene na šalu i pronađe rešenje koje nikome drugom ne bi palo na pamet. Nedostajali su joj njegovi cinični komentari dok gledaju serije i njegovo namerno raštimovano pevanje pod tušem.
Izgledalo je da i on oseća prazninu. Svetlana se ozbiljno posvetila karijeri kako bi obezbedila što bolje uslove pred porodiljsko, pa je u njihovoj kuhinji bilo sve manje domaćih pita, a sve više kupovnih gotovih jela. Vasilije je svraćao kod Nevene, otvarao frižider s nadom i razočarano uzdisao.
Tada je odlučila da nauči da kuva – ne da bi ga vratila, već da bi ga makar obradovala. Prekopala je internet, gledala kulinarske snimke, pa spalila tri pite sa kupusom, jednu sa iznutricama presolila do nejestivosti, a dve sa jabukama ostavila polusirove. I uprkos svemu, nije odustajala, rešena da bar jednom uspe kako treba.








