„Ma, Teodora, i sama znaš da nije razumno da toliki novac stoji pod kontrolom jedne osobe“ optužno izgovorila Katarina, uporno motajući list zelene salate oko viljuške

Sramota je što porodica tako hladno kalkuliše.
Priče

— Ma, Teodora, i sama znaš da nije razumno da toliki novac stoji pod kontrolom jedne osobe — razvukla je Katarina Filipović, uporno motajući list zelene salate oko viljuške kao da sa njim vodi lični obračun. — Baš sam gledala jedan lokal u prizemlju, na odličnoj lokaciji, idealan za studio lepote. Dva miliona od prodaje stana tvoje tetke legla bi nam kao poručena. Pa, zaboga, porodica smo!

Polako sam otpila gutljaj već mlakog čaja i podigla pogled ka zaovi. Sa trideset tri godine predstavljala se kao „beauty investitor“, iako je realnost bila znatno skromnija — radila je manikir po stanovima i neprestano tragala za nekim ko bi finansirao njen, kako je volela da kaže, ogroman potencijal.

Sedeli su u mojoj kuhinji. Tačnije, u kuhinji mog stana koji sam kupila pre braka — detalj koji je porodica mog muža uporno gurala pod tepih. Na čelu stola smestio se moj suprug, Nikola Janković. Po zanimanju komercijalista u firmi za prodaju sanitarija, ali u sopstvenoj glavi ozbiljan igrač na tržištu kapitala. Nosio je tamnocrveni sako i izraz čoveka koji je upravo preuzeo većinski paket akcija neke velike kompanije.

— Teodora, devojka govori razumno — umešala se svekrva, Radmila Dimitrijević, brišući usne salvetom s dostojanstvom bivše šefice magacina mesne industrije, gde je nekada odlučivala kome sleduje najbolji komad, a kome ostatak. — Kao majka ti kažem: porodica mora da funkcioniše složno. Stan pokojne Vesne Milovanović je na odličnoj lokaciji, blizu metroa. Prodaćemo ga, Katarini otvoriti salon, a i Nikoli je vreme da promeni auto. Ne priliči direktoru da vozi starog Korejca, deluje neozbiljno.

Dragan Ristić, svekar, koji je sedeo sa strane, na brzinu je progutao zalogaj šunke i tiho promrmljao u tanjir:

— Tiše malo, čuće komšije…

Pogled sam prebacila na muža. Nikola se samozadovoljno osmehivao, vrteći nožicu čaše sa jeftinim vinom koje je teatralno predstavljao kao „retko, iz privatne kolekcije“.

— Shvati, dušo — započeo je dubokim, uvežbanim tonom, zavalivši se u stolicu. — U današnjim ekonomskim okolnostima kapital mora da cirkuliše. Nekretnina ne sme samo da stoji. Potrebno je pametno rasporediti resurse, treba diverzifikovati portfolio.

Nastavak članka

Doživljaji